
Brojni arheološki lokaliteti nalaze se u gradu
i okolici. Oni su ispisali bogatu povijest ovoga grada. Iskopavanja
iz 1997. godine potvrđuju život na širem području grada već u neolitiku,
oko 5.500 godina prije Krista, koji kroz dugu i burnu povijest
traje do današnjih dana.
Đakovo se prvi puta spominje u poznatim pisanim dokumentima 1239. godine u darovnici
hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima
Đakova i Đakovštine. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i
danas biskupski grad - sjedište Đakovačko-srijemske biskupije. Sam grad se u
pojedinim periodima svoje povijesti spominje pod sličnim imenima: DYACO, DIACO,
DYACOW...
Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina - grad tada
dobiva naziv JAKOVA. To je mračni dio povijsti grada. Srušene su skoro sve katoličke
crkve i sagrađene džamije. Najpoznatija je Ibrahim-pašina džamija koja je nakon
odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu. Godine 1690. u grad se vraća biskup
i tada počinje izgradnja grada.
Poslije odlaska Turaka u Đakovu se gradi nova, skromnija katedrala i biskupski
dvor. To je bila druga po redu od tri koliko ih je do sada u Đakovu sagrađeno.
Gradili su ju biskupi Patačić i Bakić.

Današnja
katedrala-bazilika Sv. Petra sagrađena je u neogotičko-romanskom stilu. Biskup
Strossmayer ju je počeo graditi 1866. godine u 52. godini života i 16. godini
biskupske službe. Gradnja je trajala punih 16 godina (do 1882. godine), od toga
4 godine vanjski građevinski radovi, a 12 unutrašnje uređenje katedrale. Za gradnju
katedrale potrošeno je 7 000 000 komada opeke koja je pečena u Đakovu. Kamen
je dopreman iz Istre, Mađarske, Austrije, Italije i Francuske. Projektanti katedrale
su bili arhitekti iz Beča Karlo Rősner i Fridrich Schmidt. Unutrašnje uređenje
je povjereno njemačkim slikarima koji su živjeli u Rimu, ocu i sinu Alexandru-Maximilianu
i Ludwigu Seitzu. Katedrala ima 7 oltara, a krase ju 43 fresko slike, 31 kip
i 32 reljefa, te orgulje sa 73 registra, tri manuala i 5 486 svirala.
Đakovačka biskupija i njeni biskupi ostavili su u gradu brojne dokaze svoga djelovanja.
U gradu još i danas postoje brojni dokazi njihova djelovanja. Biskup Patčić 1706.god.
obnavlja ergelu.

Godine 1773. Đakovo postaje središte sjedinjenih biskupija Bosansko-đakovačke
i Srijemske koje obuhvaćaju sve sjeveroistočne hrvatske krajeve.
Biskup
Antun Mandić otvara, danas najstariju visokoškolsku ustanovu Slavonije i Baranje,
Bogoslovno sjemenište. Poduzima i velike gospodarske zahvate na vlastelinstvu,
posebice u uzgoju vinograda. Ime mu je sačuvano u nadaleko poznatim mandićevskim
vinogradima.
Imenovanjem Josipa Jurja Strossmayera biskupom 1849. god. razvoj grada je u novom
usponu. Biskupsko vlastelinstvo postaje uzorno gospodarstvo sa znatnim prihodima
koji velikom biskupu omogućuje neviđene mecenske pothvate u Hrvatskoj (HAZU),
a Đakovu s novom katedralom, te brojnim crkvenim i gospodarskim zdanjima daje
novo lice.
Povijest
Ergele Đakovo počinje osnivanjem biskupije darovnicom deset arapskih konja i
jednim pastuhom, iako se za godinu osnivanja uzima 1506. Prema biskupu Bakiću
uzgoj konja na vlastelinstvu postoji već 1374.god. Uzgoj traje i danas u Državnoj
ergeli lipicanaca, koja se svrstava među najstarije u Europi, kao i kod sve većeg
broja privatnih uzgajivača
konja.
Niz godina je Ergela bila u sastavu PIK-a Đakovo, a danas je to Državna ergela
lipicanskih konja, zadužena za uzgoj i selekciju.

Đakovo je oduvijek bio obrtnički grad. Godine 1813. osnovano je udruženje obrtnika
CEH. Industrijski razvoj je počeo izgradnjom mlinova i ciglana, a brojni obrtnici
raznih struka ponudom svojih proizvoda pridonijeli su da je Đakovo, posebno po
svojim sajmovima, postalo trgovište poznato u cijeloj Slavoniji. Danas je Đakovo
grad s preko 30.000 stanovnika.