Sabor Republike Hrvatske, 30. rujna 2011. sa 89 glasova "za", 3 "protiv" i 5 "suzdržanih“ usvojio je ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O TRGOVINI kojim se ponovno uvodi rad nedjeljom i blagdanima u hrvatske trgovine, pri čemu trgovine, usvajanjem ovog zakona, mogu raditi od 0-24 sata. Kao saborski zastupnik ovim putem izvješćujem Vas o svojim stavovima i stavovima HDSSB-a o navedenom zakonu, o čemu sam govorio i tijekom sjednice Sabora.
Naime, nema ekonomskog ni socijalnog opravdanja za rad nedjeljom jer se zarada ostvarena taj dan u svim hrvatskim trgovinama može preraspodijeliti i nadoknaditi tijekom tjedna. Nije nevažno istaknuti ni činjenicu da je rad nedjeljom jedan od instrumenata stranih trgovačkih lanaca vezan za iscrpljivanje domaćih trgovačkih lanaca, jer je taj rad skuplji čak 50 posto u odnosu na tjedni rad.
Ujedno, nedjelju ne karakteriziraju samo vjerske službe već i niz različitih društvenih i obiteljskih aktivnosti, među kojima i onih s vjerskim predznakom. Stoga rad nedjeljom otežava radnicima i u prvom redu članovima njihovih obitelji sudjelovati u tim aktivnostima, što ima za posljedicu i to da ih se oni odriču. Činjenica da je neki drugi radni dan radniku slobodan ništa ne vrijedi, jer tradicija hrvatskog društva vrlo je jasna u tom pogledu i svima nam je nedjelja dan odmora, dan za obitelj, dan za Boga.
Zakon o radu kaže da je u Hrvatskoj nedjelja dan tjednog odmora, a ako postoji prijeka potreba da se radi nedjeljom onda se radniku na ime tjednog odmora mora u narednom tjednu osigurati jedan slobodni dan. Rad trgovina nedjeljom nije prijeka potreba, jer sve što se kupuje u nedjelju može se kupiti i u ostale dane u tjednu.
Poznato Vam je da je Ustavni sud još u lipnju 2009. godine ukinuo odredbe Zakona o trgovini koji je trgovcima branio rad nedjeljom i blagdanom i to na prijedlog Općinskog vijeća Općine Stupnik i osam trgovačkih društava koji su istaknuli da se Zakonom zadire u poduzetničke slobode, diskriminaciju trgovaca i utjecaj na financiranje lokalne samouprave. Osporavatelji Zakona prigovorili su i da su sporne odredbe iznevjerile njihova očekivanja jer su prigodom njihova ulaganja uvjeti bili drukčiji, jer se preferira vjerski svjetonazor i jer zabrana nije nužna da bi se ostvarila prava radnika. Sudac izvjestitelj o ovoj odluci Ustavnog suda Marko Babić rekao je tada da se ne može suglasiti sa svim primjedbama, ali ipak su došli do zaključka da je riječ o protuustavnim odredbama. Naime, analiza Suda pokazala je, ističe Babić, da se tim zakonskim odredbama narušava ustavnost i jednakost trgovaca unutar jedne skupine bez objektivnog i razboritog opravdanja, također stavlja se prevelik teret na trgovce na koje se zabrana odnosi.
Ustavni sud, koji je i 2004. ukinuo zabranu rada nedjeljom, smatra da zakonsko propisivanje zabrane rada prodavaonica nije bilo nužno u demokratskom društvu radi ostvarenja cilja koji se njime želio postići - zaštiti prava radnika u prodavaonicama. Prava radnika, prema mišljenju ustavnih sudaca, zajamčena su Ustavom, zakonom i kolektivnim ugovorima i treba ih djelotvorno štititi, ali to se može činiti i drugim sredstvima koja manje zadiru u poduzetničke slobode trgovaca, no što se to čini zabranom rada prodavaonica nedjeljom. Ujedno je Ustavni sud istaknuo da je zakonsko pravo svakog radnika da za rad nedjeljom ima pravo na povećanu plaću, a da za svaki radni tjedan u kojem je radio nedjelju ima pravo dan odmora.
Time se, smatra Sud, stvara ravnoteža između ustavnog prava radnika da u svakom tjednu ima dan odmora i da je za rad nedjeljom odgovarajuće plaćen te Ustavom zajamčene slobode poduzetništva trgovaca i općeg interesa funkcioniranja društva.
Unatoč ovim odlukama Ustavnog suda kao saborski zastupnik izražavam mišljenje da trgovine nedjeljom i blagdanom ne trebaju raditi, što sam detaljnije objasnio u uvodnom dijelu ovog dopisa.
Deklarativna zaštiti koju uživaju radnici zaposleni u trgovini nije jamac njihovih zakonima i Ustavom zajamčenih prava, čega smo svi u Hrvatskoj svjesni. Svi radnici koji rade u trgovini na malo ili na veliko i nedjeljom i blagdanima krvavo zarađuju svoju plaću i za prekovremene sate nisu plaćeni. Nezamislivo mi je vidjeti majku koja se ustaje u nedjelju u 5 ujutro kako bi prije nego što se otvori trgovina u kojoj radi slagala gajbe piva, ili istu tu majku kako na Božić radi za blagajnom veletrgovine dok djeca sama otvaraju darove ispod bora znajući da im majke u tom najradosnijem dječjem trenutku neće biti, kako bi s njima podijelila radost božićnog jutra. Probajmo zamisliti i Novu godinu i Tri kralja i Tijelovo i Praznik rada i sve druge blagdane kada radnici krvavo rade u trgovini, nemajući pravo na ostvarenje najvažnijih obiteljskih vrijednosti, što majčinstvo i očinstvo jesu.
Grad Đakovo bio je jedini grad u Hrvatskoj koji je mojom odlukom kao gradonačelnika od 29. prosinca 2003. godine jasno postavio zabranu rada trgovina nedjeljom i blagdanima, što odražava i moje današnje mišljenje o ovoj problematici. Hrvatska je na pragu ulaska u EU, ali unatoč tome nije napustila tranzicijski oblik kapitalizma koji je još uvijek na djelu i kojim se pogoduje, što je vidljivo i na primjeru rada trgovina nedjeljom i blagdanima, samo kapitalu koji ne poznaje obiteljske niti bilo koje druge vrijednosti, osim vrijednosti profita. Hrvatska radnička obitelj jezgra je našeg društva i njenim razaranjem, a rad nedjeljom to čini, razara se i država u cjelini, te time postajemo društvo bez identiteta i bez tradicije. Socijalne enciklike, od prve enciklike "Rerum novarum", pa do posljednje socijalne enciklike pape Benedikta XVI. "Caristas in veritate" progovaraju o radničkom pitanju i radničkim pravima. Pitanje prava radnika koja se na različite načine dotiče enciklikama donosi nam sliku sadašnjosti, ne samo u Hrvatskoj već u Europi i svijetu. Naime, pitanje rada stalno je pitanje i o njemu se promišlja kroz čitavu povijest, a to pitanje i problematika radnih odnosa, kroz prizmu rada nedjeljom, ostaje i danas aktualnim, ali i za budućnost čovječanstva. Stoga vjerujem da će Komisija Iustitia et pax, kao i HBK i nadalje štititi prava radnika, posebice prava na zakonom o radu definiranu odredbu da je „u Hrvatskoj nedjelja dan tjednog odmora“.
Zaključujem da se svi mi koji danas na ovom svijetu živimo i svojim radom doprinosimo boljitku Hrvatske trebamo zalagati za radnika i njegova prava, kako je to u svojoj enciklici postavio Lav XIII. ustvrdivši prava radnika na udruživanje, pravo na ograničenje radnih sati, pravo na pravednu plaću i pravo na vjeru.
Složit ćete se sa mnom da pravo na vjeru u sebi nosi pravo na neradnu nedjelju i to pravo radnicima treba vratiti.
I za kraj, kako ističe papa Ivan Pavao II. enciklikom "Laborem exercens" rad je jedna posebna značajka koja je isključivo vezana samo uz čovjeka i rad je uvijek poveznica s društvom. Papa upozorava da rad ima prvenstvo nad kapitalom te govori o zabludi ekonomizma koji ljudski rad isključivo gleda u odnosu na njegov ekonomski cilj.
Očito je i hrvatski zakonodavac, kao i Ustavni sud Republike Hrvatske rad, usvajajući odredbe o radu nedjeljom u trgovini, gledao isključivo kroz ekonomske ciljeve, zanemarujući osnovne vrijednosti svih nas, zanemarujući obitelj.
Kao saborski zastupnik i gradonačelnik pozivam Vas da učinite sve što je u Vašoj moći kako bismo doveli do toga da se sporne zakonske odredbe što prije ukinu.