Đakovo. Centar grada, 45. Đakovački vezovi. Sunčano jutro drugog srpanjskog dana. Svečana vezovska povorka, u njoj više od 4.000 malih i velikih folkloraša iz 55 folklornih grupa iz zemlje i svijeta. Za njima okićene svatovske zaprege i jahači. Ovako bi glasilo telegrafsko izvješće o najvećoj smotri folklora Šokadije i Slavonije, no svesti ju na samo tih nekoliko podataka bilo bi krajnje uskogrudno, malodušno i grubo prema svim tim čuvarima tradicije što su i ove godine taj đakovački vez nesebično i ponosno tkali. Đakovčaninu, Slavoncu, Hrvatu na čast i diku, odašiljući cijelome svijetu nezaboravnu sliku. Od Malog do Velikog parka Đakovu i njegovim tisućama gostiju mimohodila je Šokadija iz cijele Slavonije, od Svinjarevaca na krajnjem istoku, do Davora, Prekopakre na slavonskom zapadu. Gizdala se ta hrvatska ravnica u zlatarama, šamijama, dukatima, rubinama. Kandžijaš kandžij'o iz sve snage, veselili se svatovi, dječica u nošnji hihotala u malim, drvenim kolima, pjevale gorjanske ljelje, bećarac opjevao ovdašnji život.
Cure, snaše, na Vezove naše!
- Đakovčani, evo Budrovčani. Cure, snaše, na Vezove naše! Đakovčani, al' je nama dika, što imamo Šokca načelnika! Đakovo je srce Slavonije, Šokadije i nadbiskupije. Nadbiskupe, oče naš Marine, vidimo se opet dogodine!, samo za ovu zgodu pripremili su bećarac članovi KUD-a Šokadija iz Budrovaca, pozdravljajući tako na platou ispred katedrale ne samo đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, nego i druge uzvanike. Uz nadbiskupa, s platoa ispred prvostolnice folkloraše pozdravlja i domaćin smotre, gradonačelnik Zoran Vinković što je povorku i poveo s hrvatskim barjakom u ruci. Tu je i osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić, saborski zastupnici, gradonačelnici među kojima i sinjski Ivica Glavan, osječki Krešimir Bubalo, solinski Blaženko Boban kao i njihovi zagrebački i belomanastirski kolege Milan Bandić i Ivan Doboš, te brojni drugi gosti. Šokadija u najdražoj povorci ugostila i goste – i Hrvate iz kanadskog Hamiltona, Ontarija, i Hrvate iz australijskog Geelonga, i hrvatsku pjesmu s hercegovačkog krša, i slovenski tanec, i zvuk mađarskog čardaša, i makedonsko kolo, i ojkanje, i mladost iz Bugojna u dimijama i fesovima što kroz Đakovo prođoše s pjesmom «Crven fesić»… «Mi smo momci iz stolačkog kraja, mi ne damo svoga običaja», pjevali su folkloraši iz Stoca, ponosno u živopisnim nošnjama svoga kraja prošli folkloraši sa zadarskog područja, josipovački Slovaci plijenili pažnju svojom razigranošću, a kuburaši kuburama…
U povorci svatovske zaprege i jahači
No, ni po prolasku zadnje folklorne grupe, nedjeljnoj ljepoti u sjeni zvonika katedrale nije bio kraj; deseci okićenih svatovskih zaprega s upregnutim blagom iz štala što ih Šokac samo za ovakve prigode čuva. Na šlinganim jastucima jedre snaše i i djevojke što na udaju čekaju, a uzde u spretnim rukama bekrija i lola. U povorci i blago iz štala đakovačke Ergele što još jednom đakovačku tradiciju potvrđuje. A, nakon zaprega, vezovskim Đakovom projahaše deseci jahača… No, ni tu vezovskom mimohodu nije kraj; na platou ispred katedrale svi sudionici povorke pletu najveće šokačko kolo iz cijeloga svijeta. Jer, u njemu je i snaša iz Jarmine, i ubavo Makedonče, i kona iz Bugojna, i Hrvat iz dalekog Ontarija…
Suzana Župan – Glas Slavonije